O znanim i neznanim ljudima Krajine osobito o onima koji su se istakli za vreme Prvog srpskog ustanka i još uvek i godina do Miloševog  ustanka zna se dosta. Međutim ima još uvek praznina koje treba, kroz istraživanja, dopuniti. Novootkrivena saznanja o pomenutim likovima dopunjuju naša znanja i umnogome podvlače pozitivne strane njihovog delovanja kao odraz sredine iz koje su potekli.

 

    Najbolji primer je Nikola Abraš iz Bukovča kraj Negotina, pobratim Hajduk Veljka. Među viteškim Veljkovim saborcima, Abraš se posebno isticao, naročito u danima odsudnih borbi za odbranu Negotina 1813. godine. Poznati srpski književnik i istoričar Milan Đ. Miličević o njemu kaže da je bio kapetan i pobratim Veljkov. Priča se da je bio junak kao i Veljko, i to se može verovati, jer je odista Veljko milovao bratimiti se samo s’ junacima i s’ ljudima inače odličnim. A, da je Veljko uvažavao hrabrost i borbene sposobnosti Abraša vidi se i iz činjenice što mu je poverio jedan od najvažnijih i najtežih zadataka u borbi za odbranu Negotina. Naime, od pet šančeva koliko ih je ukupno bilo prokopano u Negotinu u cilju odbrane, Nikola Abraš je držao onaj na istočnoj strani, prvi na udaru turskih snaga koje su dolazile iz pravca Vidina. Kako beleži Jovan Mišković, đeneral srpske vojske i poznati naučnik inače rođeni Negotinac, šanac je bio na mestu gde je sada Hajduk Veljkov spomenik. Upravo u taj šanac je Veljko smestio i vojsku vojvode Jove Šljivića, sa dva topa, koja mu je Karađorđe poslao u pomoć, ali ju je kasnije izveo odatle.


    Jedan od bliskih poznanika Veljka i Abraša, Negotinac Jovanča Dimitrijević- Peltek, koji je i sam neposredno učestvovao u odbrani Negotina, priznao je kasnije M. Milisavljeviću, beležniku istorijskih događanja tog vremena, niz pojedinosti o događajima u Negotinskom ratnom logoru. Među njima i nekoliko vezanih za Nikolu Abraša. Između ostalog on navodi slučaj kada je Abraš po Veljkovoj naredbi odjurio do Prahova da bi uhvatio armaša Anastasija, bećarskog bimbašu u službi adakalskog Redžep-age. Ispostavilo se da je Anastasije , zloupotrebivši overenje Veljkovo i pod izgovorom da će mu dovesti preko Dunava nove bećare, ustvari bio turski špijun. Ipak on je uspeo da izmakne preko Dunava. Drugi slučaj je sa Gicom Pistricom, takođe Ređepovim buljubašom, koji je od strane Turaka predložio Abrašu, a preko ovoga i samom Hajduk Veljku, da predaju prov Abrašev šanac, a potom i Negotin, a kao naknadu Turci bi im osigurali dobre položaje u njihovoj službi. Zbog ovoga je Abraš, Gicu stavio u klade, sledujući da bude pogubljen.


    Inače je Abraš često dolazio u dodir sa ljudima iz susedne Vlaške. Rumunski dokumenti pominju slučajeve kada su pojedini vlaški hajduci primorani poterama morali da prebegnu na ovu stranu Dunava, našavši utočište kod Abraša. Iz izjave jednoga od njih proizilazi da je Abraš imao svoju vodenicu u blizini Negotina, gde su se izbegli Hajduci snabdevali hranom. Drugi izjavljuje da se predao Abrašu: ’’Najvećem nad Srbima u Negotinu’’. Vidi se takođe iz tih dokumenata da Abraš obično nije predavao te hajduke vlaškoj poteri, koja mu se u tom smislu obraćala.


    Kada su se Turci već približili Negotinu i borbe otpočele onda je prvi otpor pokušan pri Abraševom selu Bukovču. Zatim je nastala opsada Negotina, koja je trajala od Petrovdana do 20. jula 1813 godine. Toga dana je Hajduk Veljko po svom običaju obilazeći šančeve da bi ohrabrio vojsku došao i u Abrašev šanac. Dok je tu raspoređivao kako da se izvrše neke popravke , pogodi ga topovsko đule i on ostane na mestu mrtav. Krajina i Crna Reka, a malo zatim i sva Srbija poznaše kako je kad nema Veljka. Već petog dana posle njegove smrti Srbi su se povukli iz Negotina u Poreč. U tim danima dramatičnog povlačenja Nikola Abraš ispraćajući iz uvrđenja negotinskih ljude i stvari, poslednji je ostavio grad i grob svoga junačkog pobratima i pošto je dospeo u Poreč, pokušao je zajedno sa Milutinom , Hajduk Veljkovim bratom , da održi šanac na grebenu sa četiri topa. Uvidevši konačno da se dalje ne može opstati pred turskom silom, Abraš se skloni severno od Dunava na austrijsku teritoriju. 

Nastaviće se...

Pripremio: Slobodan Boban Cvetković

Dodaj komentar

Molimo Vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija portala EAST SIDE zadržava pravo da - ukoliko ih proceni kao neumesne - ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije EAST SIDE kao i bilo kakvu pretnju, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj. Linkove ka drugim sajtovima ne objavljujemo. EAST SIDE nema nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za njihovo objavljivanje. Redakcija ne odgovara za stavove čitalaca iznesene u komentarima. Vaš komentar može sadržati najviše 1.000 pojedinačnih karaktera i smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.

Sigurnosni kod
Osveži

Komentari  

21 # neko ko je otišao 08-04-2016 13:01
Tada austrijska teritorija, od 1919. Rumunija. A, i tada i sada naseljena Rumunima. Kao što je i sam Abraš bio Vlah/Rumun. Imam dosta dokumenata na vlaškom-rumunskom iz tog doba, iy prostog razloga što većina ustanika na području Krajine nije razumela srpski. Dosta su očuvani, ali se iz nekih razloga ne prikazuju javnosti, osim ako ne zatražite.
Odgovori | Odgovori uz citat | Citat
00 # Aca 12-04-2016 22:46
Pa pstite nam te Vase Dokumente....podelite ich sa nama, da i mi nesto naucimo....ili nam barem Vi recite kako da dodjemo do njih....
Odgovori | Odgovori uz citat | Citat
JSN Decor template designed by JoomlaShine.com