Nakon više od godinu dana, koliko je zbog bezbednosti bila zatvorena za javnost, Mokranjčeva rodna kuća, koju godišnje obiđe preko 20.000 ljudi, ponovo prima posetioce.

Pored dva galerijska prostora u Domu kulture „Stevan Mokranjac“, jednog u Todorčetovom konaku, uz postojeći na spratu Mokranjčeve kuće, konačnom rekonstrukcijom doma rodonačelnika srpske muzike, Negotin je dobio još jedan galerijski prostor.
Reč je o galeriji u prizemlju Mokranjčevog doma, koja se, nakon što je osamdesetih u njoj bila izložbena postavka Stane Đurić Klajn o muzičkom stvaralaštvu Stevana Mokranjca, dugo nije koristila za programe, a služila je kao etno depo i kao skladište.
„Ovo je na neki način poduhvat sa kojim se suočila ova generacija zaposlenih u Muzeju. Praktično ovaj objekat nije bio bezbedan za posetioce. Po uslovima Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Nišu i po izrađenom projektu od strane Građevinsko-arhitektonskog fakulteta u Nišu mi smo pristupili i procesu javnih nabavki, kasnije izvođenju radova, a cilj je bio, osim rekonstrukcije noseće drvene konstrukcije, i vraćanje u funkciju galerijskog prostora koji već nekih desetak godina nije korišćen“, podseća direktor Muzeja Krajine Ivica Trajković.
Novi galerijski prostor biće na raspolaganju za mnoge programe u kojima će Negotin predstaviti svoje najdarovitije stvaraoce. U to su nas, svojim nastupom, uverili i članovi hora „Vivak“ Umetničke škole „Stevan Mokranjac“, pod upravom Dragane Marinović Simonović, uz klavirsku saradnju Nataše Šucić i klarinetiste Milana Rakića.

Sama rekonstrukcija Mokranjčevog doma odnosila se na noseću drvenu konstrukciju koja praktično čini ceo taj međuspratni deo. Upravo je u tom delu čitava ova zgrada tonula godinama, a promene u prizemlju prouzrokovao je nedostatak jednog srednjeg nosećeg zida iznad kojeg je odžaklija, poprilično teška.
„Uslovi Zavoda u Nišu bili su veoma strogi po pitanju izbora i obrade te građe, principi su zadovoljeni. Nažalost projekat nije obuhvatao neke druge radove kao što je elektroinstalacija, oluci, krovni pokrivač, a to smo sve kroz tekuće održavanje naknadno odradili. Sami radovi na rekonstrukciji noseće drvene konstrukcije, preko javnih nabavki su koštali 3,5 miliona dinara, bez PDV. Bili smo vrlo nezadovoljni tokom izvođenja radova i probijanja rokova. Rok je bio 23. decembar, planirana je bila prva aktivnost za 9.januar na dan rođenja Stevana Mokranjca. Nažalost, izvođač radova nije dovoljno ozbiljno pristupio poslu, nadzorni organ je, možda, bio i suviše tolerantan i došlo se do tromesečnog kašnjenja. Na kraju su ispoštovani svi zahtevi projektanta i dobili smo objekat za koji se nadamo da će duže vreme funkcionisati bez problema“, dodaje Ivica Trajković, direktor Muzeja Krajine.

I lokalna samouprava, ističu nadležni, prepoznala je značaj ovog velikog projekta, izdvojivši sredstava za rekonstrukciju.
„Lokalna samouprava prepoznaje ovakve prostore i izdvaja značajna sredstva iz budžeta kako bi ti prostori bili održavani. Nije to uvek bilo tako. Ovoga puta smo mi odlučili da to renoviramo i uspeli smo da to privedemo kraju, uz finansijsko učešće lokalne samouprave. Prezadovoljni smo što, od danas pa na dalje, imamo ovakve prostore da prikažemo turistima. Naime, lokalna samouprava prepoznaje perspektivu opštine Negotin u razvoju poljoprivrede i turizma. Verujem da će ovaj objekat biti u narednom periodu u funkciji turizma, a imajući u vidu značaj koji je Stevan Mokranjac ostavio na muzičku baštinu Srbije, i nemam sumnje da će to tako i biti“, istakao je dr med Ljubisav Božilović, predsednik Skupštine opštine Negotin.

Svečano otvaranje rekonstruisane Mokranjčeve kuće uveličano je izložbom „Timočka Krajina i srednje Pomoravlje u Srpsko- turskim ratovima 1876-1878.godine“ koju zajednički priređuju Zavičajni muzej u Jagodini, Narodni muzej u Zaječaru i Muzej Krajine u Negotinu.
„Čitava ideja je krenula iz Jagodine. Oni su napravili izložbu na temu srednjeg Pomoravlja u Srpsko-turskim ratovima, a mi smo se nadogradili sa nekim opštim mestima iz Timočke krajine tokom tih ratova. Sada smo u prilici da vidimo i spiskove poginulih koju su priredili radnici Muzeju Krajine. Ovo je početak jednog velikog projekta koji će kulminirati za 10 godina kada se bude obeležavalo 150 godina od tih ratova. Namera nam je da tokom tog perioda prikupimo sve što je sačuvano i što postoji i da publikujemo, tako da za 150.godišnjicu imamo jednu veliku izložbu i čitav niz manifestacija kojima ćemo obeležiti ovaj jubilej. Što se Srpsko-turskih ratova na ovim prostorima, u Zaječaru i Negotinu tiče, naši muzeji čuvaju odlikovanja, spomenice, ukaze, a zanimljivo je da se u Negotinu čuva i jedna izuzetno retka i vredna knjiga iz 1879. godine“, kaže Jelica Ilić, viši kustos istoričar Narodnog muzeja u Zaječaru i jedna od autora ove izložbe.

Negotin je osmi grad u kojem ova izložba gostuje. U svakom se nadograđuje i obogaćuje. Zanimljivo je da je izložbu na neki način upravo inspirisao – Negotin, zapravo naš istaknuti sugrađanin.
„Jedan od značajnih izvora na kojem je rađena ova izložba bio je Negotinac Jovan Mišković koji je u to vreme bio na službi u Jagodini i bio na čelu jagodinske brigade. Ostavio je dragocene dnevničke zabeleške za taj period, uključujući i ove ratove. On je bio i obrazovan čovek. Bio je predsednik Srpske kraljevske akademije, general ađutant kralja Milana, proputovao je celu tadašnju Srbiju, dao opise mnogih oblasti, među kojima je opisao i područje Jagodinskog okruga“, istakao je Duško Grbović, muzejski savetnik Zavičajnog muzeja u Jagodini i jedan od autora izložbe „Timočka Krajina i srednje Pomoravlje u Srpsko- turskim ratovima 1876-1878.godine“