Negotinska Krajina već godinama unazad ne može da se pohvali porastu broja zaposlenih.

Mladi sve češće konobarišu i to sa fakultetskim diplomama, dok je biro za zaposljavanje tu čisto da postoji. Negotinci već godinama koriste onu staru nakon diplomiranja: „Diplomirao si? Super, dobrodošli na večitu listu biroa za zaposljavanje!?“
Da nije tužno, bilo bi smešno! Negotinci nemaju čemu da se raduju. Novih radnih mesta nema pa nema. Učiteljski fakultet svake godine završi veliki broj studenata a šanse za posao su više nego minimalne. Postavlja se pitanje, čemu onda obrazovanje velikog broja učitelja, razrednih nastavnika kada posla za njih nema ni na vidiku?
O inženjerima da i ne govorimo! Njihove šanse za posao u Negotinu su više nego nemoguće. Perspektiva mladih svela se na sezonsko konobarisanje i ništa više. Oprostite, tu su i kineske prodavnice i još po nešto.
Jedan Negotinac, koji nije želeo da njegovo ime izađe u javnost, možda je i najbolje opisao trenutnu situaciju oko čekanja za posao u Negotinu.
„Završiš fakultet u roku i to veoma dobrim prosekom. Prijaviš se na biro za zapošljavanje i osetiš toplinu i nadu da ćeš se već sutra zaposliti. Zaposliš se malo sutra. Ali bitno je da ako se ne javiš u predviđeno vreme birou izbrišu te sa istog i onda moraš čekati određeni period za povratak u klubu „Večitih čekala za posao“. Što oni nekada ne pozovu i kažu, otvorilo se to i to radno mesto? Dođite na intervju za posao? Ispunjavaš momak sve uslove ... Ne vidim svrhu postojanja biroa kada poziv od njih nije dobilo 90% onih koji se nalaze u njihovoj evidenciji. Čekanje na posao je kao čekanje Godoa...“
Negotinci, knjigu u šake i dobro zagrejte stolicu! Završite fakultet, pa poslužavnik u ruke i pravo do obližnjeg kafića!